Biografija Sonje Milotić Šesto

1. “Mojoj Istri“ Knjižnica i čitaonica „Bogdan Ogrizović“, Zagreb 07/2004
2. “Mojoj Puli“ Gradska knjižnica Pula, 08/2004
3. GALERIJA S.QUIRINO –„Sjećanja“ iz ciklusa „Mojoj Istri“  Sisak 01/2005
4. GALERIJA FORUM MLADIH–„Sjećanja“ iz ciklusa „Mojoj  Istri“  Varaždin 02/2005
5. GALERIJA MODULOR – „Mozaici u potrazi za arhitekturom“  Zagreb 04/2005
6. Knjižnica i čitaonica „Tin Ujević“ – „Mozaik“,  Zagreb 05/2005
7. GALERIJA LAURUS Lovran  – „Mozaik“,   06/2005
8. ETNOGRAFSKI MUZEJ BUJE – „Mozaik“,   07/2005
9. Gradska knjižnica i čitaonica Pula – “Rukopis mora”, 10/2005
10. GALERIJA ULU Grupa ’69 Zagreb – “Rukopis mora”; 01/2006
11. GALERIJA GRADA ZABOKA – “Rukopis mora”; 02/2006
12. GALERIJA ŠALOM  Zagreb – “Rukopis mora”; 03/2006
13. GALERIJA OBLOK Sesvete – “Rukopis mora”; 04/2006
14. TURISTIČKI INFORMATIVNI CENTAR PULA – „Brnistra“. 05/2006
15. Molinetto della Croda REFRONTOLO (TV)  – “Incontro con il mosaico”, 05-06/2006
16. Crkva Sv. Marije na Placu, Gračišće – “Brnistra”, 06/2006
17. Gradska knjižnica i čitaonica Pula – “Kandlerova”, 09/2006
18. GALLERIA IL PONTE – “Incontro con il mosaico”, Rim, Italija, 9-10/2006
19. COMUNE DI CAMPO CALABRO (RC) – “Incontro con il mosaico”, Italija, 12/2006 01/2007
20. GALERIJA KRISTOFOR STANKOVIĆ – “Mozaik” , Zagreb, 01/2007
21. LEGENDFEST 2007, Pićan
22. GALERIJA VIŠESLAV – Nin 08/2007
23. Galerija Doma „Centar“ – Zagreb, 12/2007
24. Izložbeni prostor VOLKSBANK – Zagreb, 02-03/2008
25. Galerija Klub Izvor – Zagreb, 04/2008
26. Crkvica Svetog Dunata Kornić – “Rukopisi” 08/2008
27. Kaštel, Savičenta – “Rukopisi” 09/2008
28. ETK Galerija Ericsson Nikola Tesla – Zagreb 05/2009
29. Crkvica Svetog Dunata Kornić – “Mozaik pod kožom”  08/2009
30. Galerija crkve S. Petra starog i Andrije, Zadar  09/2010
31. Loža – Medulin 07/2010
32. Crkvica Svetog Dunata, Kornić 08/2010
33. Katedra Čakavskog sabora Žminj – “Glagoljanje” Žminj 06/2011

GLAGOLJANJE

Stvarati danas u mozaiku već je dovoljno rijedak umjetnički izričaj, a na poseban način može biti zanimljiv ukoliko se tematika i motivi dotiču glagoljice, veoma zanimljivog pisma čiji grafemi zazivaju sjećanje prema drevnim civilizacijama egejskog svijeta na čijim je temeljima stasala kultura vizualnog komuniciranja. Glagoljica je prvo slavensko pismo čija je funkcija bila prvenstveno u prenošenju Svetog pisma među Slavene.

Tragovi glagoljanja su tako vezani s najstarijim slavenskim državama, prije svega Bugarskom, Moravskom i Hrvatskom. Jadransko područje Hrvatske, na osobit način Istra s Kvarnerom, povijesni su teritorij u kojem različita evociranja i život glagoljice u sadašnjosti podrazumijeva iznimnu tradiciju bez obzira da li to pismo podrazumijevamo kao izvedenicu iz grčkog alfabeta ili samostalnim sustavom čija se grafička vrijednost može iščitati iz nje same.

Ostavljajući po strani slavističke i kroatističke teorije koje se bave egzogenim i endogenim teorijama, dobit ćemo vrlo zanimljive odgovore promotrimo li radove Sonje Milotić Šesto, zagrebačke umjetnice istarskog porijekla, čije bavljenje likovnim radom i glagoljicom već duže vrijeme daje vrijedne vizualne i kulturološke prinose.

Svođenjem vizualnog prikaza prema središnjem značenju glagoljskog slova, umjetnica otvara interpretaciju i čitanje znaka s pojedinačnom osobitošću i vrijednošću. Dok će ga dio publike doživljavati isključivo kao vizualni akcent, svakako će pojedini znakovi biti prepoznati po azbučkom nizanju ili numeričkoj vrijednosti. To je samo značenje pojedinih slova, ali Sonja Milotić Šesto pred nas podastire čitav sustav i to skup djela čija izvedba svojom tehnikom poučno i umjetnički posebno reflektira cjelinu filološkog i vizualnog značenja. Umjetnica zapravo uspijeva naracijom pojedinačnih radova čija se zrcaljenja sjajno nadovezuju osmišljenim postavom, uspostaviti iščitavanja semantičke vrijednosti znaka kroz iluziju koju pruža provjereno kvalitetna tehnika mozaika.

Upravo je u tome draž majstorskog slaganja kockica koje svaka na osobit način odbija svjetlost. Ne postoje dva podjednaka djelića mikrocjelina, ali je ipak sve slojevito i sustavno usklađeno. Glagoljska slova ili ako želimo glagoljski rukopis u mozaiku kojemu je autorica Sonja Milotić Šesto predstavlja osobit sustav kakav do sada još nismo vidjeli, te upravo radi toga priziva na razmišljanje u zamjedbi novih vizualnih vrijednosti.

Takovu zamjedbu dugujemo inovativnom pristupu u korištenju novih glaziranih i tradicionalnih mozaičkih materijala, ali nadasve autoričinom slikanju čija osobita vizualna osjetljivost prema gradnji mozaičkog sustava omogućava percepciju sustavnog i slojevitog. Netko će se možda pitati kako je moguće da pojedina slova glagoljskog pisma mogu biti toliko znakovita, simbolična, ispunjena sadržajem, ali je činjenica da jedan značajan dio njihove vizualne i kulturološke vrijednosti postaje razvidan upravo u samostalnoj njihovoj izradi tehnikom koja nije uobičajena za samo prikazivanje slova.

Sustav naravno egzaltira svojim cjelovito zaokruženim značenjem abecedarija kakvog nismo do ovoga ciklusa Sonje Šesto mogli vidjeti. Nudi umjetnički užitak ili stručno uživljavanje čija semantika vizualnog koda može imati lingvistički, formalno stilski ili znatno složeniji učinak.

Odbljesci s kompozicija glagoljskih pismena Sonje Milotić Šesto šalju poruke duboke vizualne i kulturološke vrijednosti koja nam na posebno vrijedan, rijedak i plemenit način, omogućava razumijevanje znaka kao temelja komunikacije.

Teško je zamisliti da bi neka druga tehnika dopuštala tolike varijacije razumijevanja. Vjerujem da je upravo radi toga pogođena tematika glagoljanja u tehnici mozaika, kao plod dugog istraživanja autorice dala neslućene rezultate. Iznimna vizualna vrijednost može se smatrati jedinstvenom jer do sada nismo imali priliku vidjeti takav sustav čija je vizualna podloga opus musivum.

Glagoljanje u vizualnom sustavu autorice Sonje Milotić Šesto potpuno je inovativan prinos koji govori vrijednošću i značajem povijesnih temelja kojima tradicionalnom tehnikom autorica udahnjuje život. Živost njezinih znakova, plod je umijeća koje obilježava pozamašan opus, posebno onaj veliki dio nastao u tehnici mozaika.

Marino Baldini

za katalog izložbe „Glagoljanje“, Čakavski Sabor, Žminju 2011.

MOZAIK POD KOŽOM

Lani, o petnaestoj obljetnici krčke škole glagoljice na Korniću njen nam je utemeljitelj, svestrani etnolog Damir Kremenić podario i jednu likovnu poslasticu. Bila je to radionica i izložba mozaika obiteljske škole Sonje Milotić-Šesto i njene kćeri Sandre Šesto. Evo nas i ove godine u istoj organizaciji s većim zanimanjem posjetitelja za njihove mozaike u crkvici nulte hrvatske spomeničke baštine, na Dunatu.

Malo je umjetnika koji pribjegavaju mozaiku, možda zato jer je to tehnika procesa. U estetičkom smislu, možemo je u slobodnom govoru s pravom nazvati – dramatskom tehnikom.

Mozaik je slikarska tehnika s usvojenim tehničkim spoznajama koje su u službi umjetnosti. Postupak sadrži podatke o vrsti, težini, otpornosti obloženog materijala… zapravo, svakoj izradi prethodi obilje znanja. U to obilje pridodajemo i znanje o arhitekturi, kiparstvu i slikarstvu. Nije moguće točno reći što je korisno, a što manje korisno znati; treba jednostavno izučiti zanat. Mozaik objedinjuje umjetnosti i vrlo je moćan! Sandra i Sonja dokazuju da za njega treba prvenstveno umjetnička intuicija. Mislim da u umjetnosti nema mode, sve se vrti u krug od pretpovijesnih crteža do danas. Samo je prepoznatljiv stil razdoblja (vremena). U mozaiku je sve to ponajmanje prisutno. On živi kao svevremensko umijeće iluminizma od kulta Dioniza i Arijadne, kad su umjetnici vrlo sitnim kockicama slagali sliku, slijedeći crtež. Kockasti ili drukčiji oblici koje koriste autorice složeni su u paralelne, vodoravne, okomite i dijagonalne redove ili koncentrične krugove lepezasta širenja. Mislim da su na manjem dijelu radova potpuno slobodno grupirani oblici. Svaki se detalj razaznaje u svom obliku, izbliza razbijeno, titravo, naravno, ne cjelovito. No, kad se udaljimo od slike, tada se dijelovi sjajno stapaju u cjelovitu, razigranu površinu likovne draži i ljepote. Stoga, gledajući njihove valove i nebo i, kako sam već pisala, male parcele iz Istarskog razvoda osjećamo i pratimo potez što bi ga ostavljao kist, zamišljamo boje koje bi se međusobno stapale kao mrlje. Poznato je da se teško na mozaiku mogu izvesti sitni dijelovi (detalji), no autorice se toga ne boje. Pripremljeni kamenčići, stakalca ili komadići glazirane keramike, grade krasne detalje glagoljske azbuke. Te „školske ploče“ izrađene su u obliku manjih ili većih prijenosnih slika i u prostoru ove crkvice djeluju vrlo sugestivno! Ono što je vrlo važno za mozaistice Sonju i Sandru jest izbor boje. Bojama zemljanim donose nam sva bogatstva krajolika, a otkrivam sad njihovu plavu, kobalt plavu i bijelu. One sugeriraju prozračnost privida prostora i volumena. Na taj način „negiraju“  plohu i zamišljen trodiomenzionalni oblik uvijek me povezuje s ovim morem i nebom.

Milena Žic

za katalog  izložbe na Sv. Dunatu, Kornić 2008.

PRESLIK ONOGA ŠTO VIDIMO NA NEBU

NIN – Mozaik je takva tehnika da ne trpi prijelazne ocjene, njega je nemoguće zaboraviti ili ga uopće ne zamjećujemo. Gledajući uratke Sonje Milotić Šesto nameće mi se ista misao. Ovdje je jednostavno riječ o nekoj vrsti mreže u kojoj su zatočeni oblici koji u sebi sadrže  i vatru, i vodu, i  zrak, ali prije svega zemlju. Mozaik je, naime, svojevrsni preslik onoga što vidimo na nebu, pa su tako i mozaici Sonje Milotić Šesto ono nebo na zemlji koje bismo več prvim pogledom dodirnuli rukom, ili još bolje stopalom kada bismo po njemu  mogli hodati. Možda je i zato mozaik danas rijedak, jer je sve manje hrabrih, upornih i marnih ljudi koji bi se bavili ovom tehnikom arhitekture koja bi da bude slika vječnosti, a da pritome budu sigurni kako njihovo djelo (koje u slučaju mozaika uvijek mora biti izraz radosti), ne ostane tek samom autoru opomena kako ne može pobjeći zakonima ovog svijeta.

Činjenica da nas mozaik privlači na prvu leži u tome što nas  on već u tom trenutnom dodiru vraća duboko u povijest, davnim, antičkim ugođajima, mediteranskoj osjećajnosti, kao i podsvjesnim i  snovitim stanjima, istom mjerom kao i analitičkom i zbiljskom poimanju svijeta: dakle, uvijek i u svakoj prigodi, dinamici, kretanju i preobrazbama od stvarnosnog do apstaktnog.

SVIJET VJEČITOSTI

Mozaik Sonje Milotić Šesto, uz već spomenute simbolične komponente ugrađene u bit ove umjetničke tehnike, ima i dodatnu karakteristiku, a ta je da je ovaj mozaik čisto vizualizacija grafičkog, crtačkog i kolažnog poimanja likovnog izraza. Uvijek se ovdje kreće od jasnog crteža, od konkretne slike, rekli bismo realnog motiva, bilo motiva mora, cvjetne latice, krila leptira, školjke, oblika ribe, sunca, amfore, ili recimo od arabeske, koja će se  kao i sve drugo množiti, jatiti, razmnožavati, dijeliti, ploditi, trošiti se u središtu strasti, kretati k čisto apstraktnom prostoru, samoj čipkastoj kozmogoniji iz čije moći sve i potječe. Ovi mozaici i kad nastaju na unaprijed strogo zadane motive, kao što je recimo, neuhvatljiv ranosrednjovjekovni Sv. Križ , kao jedan od simbola svjetlosti i vječnosti, ili liburnska jantarna ogrlica u obliku vječno ploveće lađice, otvaraju nam se kao rasap, nešto raspršeno i valovito, ali istodobno i ukorjenjeno i postojano. Detalji mozaičkih ploha kamenih četvorina simboliziraju ovdje, uz onaj lunarno-ženski svijet plodnosti, ljubavi i sreće, i svijet vječitosti. Pamtimo tako mozaike i kao mjesta tjelesnog užitka kao i mjesta duhovnih nagnuća, stanja moći, poklonjenja i vjere, mjesta oltara i prijestolja, dakle, uvijek i samo kao mjesta savršenstva.

Sonja Milotić Šesto u svojim mozaičkim oblicim podjednako poseže za prepoznatljivim, svakodnevnim motivima, kao i onim motivima koje bismo mogli nazvati iskustvom mikroskopa. I u jednome i u drugome slučaju, kompozicija je zanimljiva i čvrsto razmrežena, svjetlo čisto i prozračno, boja ako ne agresivna uvijek dominantna, dok je osjećaj za detalj polivalentan, u neiscrpnom variranju krugova, elipsa, vitica, latica, svega onoga što pomaže stvarati fosforoscirajući ritam. Slažući elemente mozaika kao da se kroz kamene kockice ljubavi priziva i njegova magijska moć, ovdje se posrednim putem sugerira zbiljska prisutnost sićušnih krhotina zvijezda s neba  palih na zemlju. Takvu mogućnost u likovnosti ima samo mozaik, jer je on sam odnos neba i zemlje, kristalizacija tog kruženja.

Nepotrebno je, držim, zato strogo definirati ono što pruža zanimljiv i osoben mozaik Sonje Milotić Šesto, sve dok mu i sami ne priđemo prisno kao i sama autorica. A tada, kada bi htjeli do kraja iščitati svu grafiju ovog mozaika, onda bismo za kraj mogli dijelom ponoviti ono što sam ustvrdio u početku, kako se ovdje uočavaju detalji arheoloških ostataka antičkog mozaika, ali utjecaji i podvrgavanje detalja cjelini kakve smo mogli vidjeti na nekim slikama Kleea i Kandinskog. Međutim, ovdje je ipak najbitnije, da su svi mozaički elementi posloženi po ćudi prirode, pa je autorici ostavljen slobodni prostor za čistu lirsku naraciju.

Tomislav Marjan Bilosnić

za katalog izložbe u Galeriji Višeslav, Nin, 2007.

Osobiti čar kompozicijama Sonje Milotić Šesto daje postupak da se fragmenti traženih i odabranih materijala (keramika, staklo, kamen, mramor…), teško čitljivih oblika, fragmenti lako čitljivih figuriranih elemenata, te prepoznatljivi dobro odabrani oblici dovode na istu razinu vrijednosti.

Ipak, možda su najupečatljivije kompozicije gdje se „teško čitljivi“ apstraktni oblici koji djeluju svojom snagom boje i površine povezuju više ili manje pritajeno nekim općim sintaktičkim pravilom, npr. rotacijom (More) ili traslacilom (Fažana u pleteru).

Jadranka Damjanov

– kritika za ANNUARIO D’ ARTE MODERNA “ARTISTI CONTEMPORANEI 2007”

USKLAĐENOST

Sonja Milotić Šesto je slikarica koja tehnikom mozaika gradi poseban slikarski izraz. Personaliziran, on se apstraktno, sinusoidno povezuje sa mediteranskim ambijentom. Autorica reproducira i kodira prirodu dajući joj dojam starine, istovremeno stvara jednu novu umjetnost, u kojoj  je prepoznata prava vrijednost umjetničkog djela. More, u kojem okuplja sve prirodne forme stvarajući jedinstvo, naglašavajući detalje i  usklađenost kompozicije, predstavnja temeljni motiv metamorfoze čiste transformacije prema apstrakciji.

Prava vrijednost kompozicija mozaika, prilagođenih isticanju na zidovima, svjetlosni su i koloristički efekti, bljesak refleksija koje različito boje sadržaj elemenata i materijala svojstven starim tehnikama ali modernih oblika i motiva. Sonja Milotić Šesto gradi atmosferu boja, a višestrukim raspršivanjem svjetla radovima unosi posebne efekte. Upravo je to prava vrijednost umjetnice koja uspjeva svojim radovima ispričati priču o vrijednostima povijesnog ambijenta koristeći se raznim materijalima i klasičnim postupcima zidne mozaičke umjetnosti.

Dugotrajnim radom moguće je doći do ovakvih simboličkih prikaza ambijenata koje vješta umjetnica postiže u gotovo svim svojim djelima. Koristeći  zahtjevnu slikarsku tehniku poput mozaika, nije nimalo laka zadaća postizanje takovih rezultata. Tumačenje stvaralačkog talenta Sonje Milotić Šesto obojeno je ovim uspjelim ugađanjem valovitosti svjetla i boje koja se stapaju u morska okružja, usklađenost mediteranske prirode očitane u ozračju krajolika.

Redukciju, ili prelaz iz konkretnog u apstraktno u njenim kompozicijama, dematerijalizirano rekonstruira mnogostruko vibriranje kolorita. Kompleksne kompozicije organičke protočnosti koje vladaju izložbenim ambijentom daju odraz svjetlosti, jedinstvenog izražaja, mozaike izvorne poetike Sonje Milotić Šesto.

Marino Baldini

izvorno na talijanskom jeziku, za kataloge koji su pratili izložbe u Refrontolu, Rimu i Reggio di Calabria, 2006.

RASPJEVANI MOZAICI SONJE MILOTIĆ ŠESTO

Od prošle izložbe kada sam se prvi puta susrela s mozaicima Sonje Milotić Šesto pa do ove najnovije nije prošlo ni godinu dana, a promjena koja se dogodila u djelu zrele autorice je golema. Sonja Milotić Šesto jednom riječju se opustila, prestala «tragati za arhitekturom» (kako je naslovljena njezina izložba), dočaravati priče iz svog pulskog krajolika. Prepustila se vjetru, valovima, oblacima, letu leptira i mekoći cvjetnih latica. Daleko od toga da sada na njezinim mozaicima ničega nema. Naprotiv, sve je bogato i raspjevano, brojne asocijacije lepršaju poput tôga starih Rimljanki i svilenih traka na haljama njihovih božica. Svom zavičaju ostala je odana sada kroz boju, kroz tipično jadransko plavetilo, kroz njegovu nadopunu bijelinama morske pijene i kamenih kaskada. Slobodni oblici ispresjecani mrežom keramičke slagalice održavaju ovalne i kružne, organske oblike

poduprte tamnim obrubima, ispresjecani nježnim pastelnim bojama, razigrani raspršenim komadićima virtualne pjene.

Naslovi pojedinih mozaika «Odraz» «Morska pjena», «Aria», «Pogled kroz val», «Morski oblici», «Zagrljaj mora» i slično daju do znanja koji su poticaji i kakve asocijacije vodile autoricu. Pritom, nema ponavljanja. Svaki je mozaik zasebna, cjelovita slika, harmonično djelo u kojem vlada puna duhovnost. Mozaici djeluju smirujuće i bude dva osjećaja; osjećaj tradicije i starine u kojem je ornamentika bila obavezni, a na Orientu i jedini likovni izraz, kao i osjećaj modernih oblika i reduciranih slikarski promišljenih boja, koji su apstraktnim sadržajima odnjegovali suvremeno oko. Potpuni je užitak prepustiti se šarama, zaustavljati na otocima tame ili u nježnim rubovima otvorenih kompozicija tražiti odnose bijelih i žućkastih kamenčića, keramičkih pločica.

Dogodio se i jedan tehnički novum i  kvalitativni pomak. Naime, autorica u svoja djela ugrađuje mozaički, ne samo lomljene konfekcijske keramičke pločice, već ugrađuje jedinstvene unikatne dijelove razbijene, zapravo spašene unikatne keramike, koja u njezinim kompozicijama poprima nov neočekivano uzbudljiv i poseban život. Dijelove unikatne keramike (koje autorica dobiva od kolega kojima se nije posrećilo pečenje, ili su nehoteć razbili keramičke uratke) ugrađuje u svoje mozaike mudro i s punim osjećajem za ravnotežu oblika i boja, oplemenjujući površine svojih mozaika, drugačijim sjajem, strukturom. Različitih visina ti dijelovi uzdižu mozaik u novi drugačiji reljef osobitog vizualnog i taktilnog doživljaja.

Sonja Milotić Šesto vješto barata mozaičkim crtežem. Građenje obrisnih linija i zavojitih oblika ne predstavlja joj nikakvu prepreku: mozaik nije davno već onaj rimski slagan obvezatnim kvadratićima (kockicama) niti istoobličnim «krpicama» (kao u Tiffani staklenoj slagalici). Suvremenost zrači kroz ritam biranja i rezanja mozaičkih dijelova, koji se ponekad grupiraju u površini kao veliki  kvadrati, ponekad kao trokuti, ovali, te kontrastno velike nepravilne pločice prema sitnim malim. Mreža je, drugim riječima, slobodno oblikovana, a uzajamna igra zadanih oblika i ciljanih rezanja daje mozaicima dodatnu vrijednost raskošnosti. Istodobno, velika majstorica mozaika i umjetnica kompozicija Sonja Milotić Šesto ne zatrpava, ne natrpava, ne pretjeruje u ničem, nego naprotiv, drži svoje stvaralačko kormilo sigurno i sponatno istodobno, te mozaicima u tragu jakih brazda plovi morem pohvala i nagrada.

Branka Hlevnjak

za katalog izložbe „Rukopis mora“ u Galeriji Shalom, Zagreb, 2006.

MOZAICI U POTRAZI ZA ARHITEKTUROM

Pulski je zavičaj s bogatom antičkom baštinom doista mogao biti prvi i najjači poticaj Sonji Milotić Šesto da se bavi mozaikom. Mozaik, ma koliko nastojao uključiti u sebi moderne forme ili slobodno korištene boje zbog svoje izlomljenosti, mozaičnog  sastavljanja, ili kako bismo danas rekli, zbog nepredvidivih oblika tog najstarijeg igranja «puzzla», mozaik uvijek djeluje nekako arhaično. Druga njegova karakteristika je tehničke naravi. Mozaik pripada podu, zidu, njegova složena slika iz bojenih fragmenata keramičkih pločica uvijek je dio arhitekture.

Treba mnogo vještine i stvaralačke imaginacije da se od nepravilno razbijenih pločica vidi, prepozna, a onda i složi (uljepi) slika, koja u svojoj konačnici ima formu masline, kamenjara, čempresa, crkvice i k tome još, ugođaje svjetla i sjena koje mozaicima Sonje Milotić Šesto daju osobiti šarm. Vještim prstima i nadasve skladnim kombinacijama boja, nagiba, raznovrsnim kompozicijama autorica stvara mozaične ugođaje  žute i crvene šume, buketa šipka raskošnog u svojoj plodnoj crvenoj ljepoti, cvijeća, ptica koje imaju lakoću leta, mačaka art-dekoovske shiluetne zavodljivosti i tako dalje. Iako se mozaikom slika razbija u malene površine, zapravo od njih se slaže u jednu cjelinu, međuprostor i ne priječe oko da gleda jedinstvenu sliku.

A baš te razdvojne i dodirne crte između malenih površina, ta mreža, bilo da ostaje bijela (cementna) ili je zatamnjena, ta reljefna i taktilna očigledna treperavost čini mozaik uzbudljivim. Sonja Milotić Šesto svoje je mozaike ugradila u brojne zidove, podove obogativši ugođaje privatnih kuća. U posljednje doba izlaže ih kao pokretne slike čija fragmentarna struktura i koloristički ugođaj kao da traže arhitekturu, iz koje su jednog davnog dana i krenuli u povijest umjetnosti kao likovna osobitost.

Branka Hlevnjak

za katalog izložbe u Galeriji Modulor, Zagreb, 2005.

• „Bore staroga grada“ Lovran 2004
•  “3. OPEN RIVA ART“ Fažana 2004
• 6.A EDIZIONE PREMIO CAPITOLIUM  Roma, Italia  04/2005
  • targa – PREMIO DI MERITO ALL’ARTISTA
  • Trofeo On. Luciano Clocchetti
• „Bore staroga Mandraća“ Lovran 2005
• 4. ISTRART  Buje 2005
• „I giorni di Palma“ Palmanova 2005
• 5. TROFEO ACCA IN…ARTE ROMA, Italia, 01/2006
• Premio di merito alla carriera
• Segnalazione di merito
• LA SPADARINA 2006
• 1. nagrada EX TEMPORE  LOVRAN 2006

• ANNUARIO D’ ARTE MODERNA “ARTISTI CONTEMPORANEI 2006”, stranica 298.
• Vanesa Begić “Mozaik – vječno privlačna umjetnost” GLAS ISTRE, 23/07/2004
• Smiljana Bertoša – intervju za RADIO PAZIN – 07/2004
• G. Štimec “Fascinacija Istrom” VARAŽDINSKI LIST, 15/02/2005
• Branka Hlevnjak “Mozaici u potrazi za arhitekturom”, 03/2005
• Luka Jelavić “Slike od krhotina” GLAS ISTRE; 17/07/2005
• Marino Baldini “Morski rukopisi” – povodom izložbe u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula – 10/2005
• Vanesa Begić “Mozaik kao uron u dubine slikovnog” GLAS ISTRE 19/10/2005
• Vanesa Begić “Novi uspjesi Sonje Milotić Šesto” GLAS ISTRE 04/02/2006
• Prilozi na OTV i Zagrebačkoj televiziji u siječnju 2006 povodom otvorenja 10. samostalne izložbe u Galeruji ULU GRUPA 69 u Zagrebu i nagrade osvojene u Rimu na 5. TROFEO ACCA IN … ARTE.
• Marina Tenžera “Sjetni mozaici mora” VJESNIK 01/02/2006
• Branka Hlevnjak “Raspjevani mozaici Sonje Milotić Šesto”  – povodom izložbe u Galeriji ŠALOM u Zagrebu 22/02/2006
• Marino Baldini “ORGANICITA’” – povodom prve samostalne izložbe u Italiji – 05/2006
• Jadranka Damjanov – kritika za ANNUARIO D’ ARTE MODERNA “ARTISTI CONTEMPORANEI 2007”
• prilozi na HRT (Zrinka Krešo – Dobro jutro Hrvatska), OTV I Z1 povodom izložbe u Galeriji KRISTOFORA STANKOVIĆA u siječnju 2007
• Tomislav Marjan BILOSNIĆ “PRESLIK ONOGA ŠTO VIDIMO NA NEBU“ – Zadarski list 08/2007
• Prilozi na HRT (Tatjana Ratkajec – Navrh jezika; Zrinka Krešo – Dobro jutro Hrvatska)

ACCA in … arte   ANNUARIO D’ARTE MODERNA  „Artisti contemporanei 2006“, str. 298

ACCA in … arte   ANNUARIO D’ARTE MODERNA  „Artisti contemporanei 2007“, str. 297