Biografija Sandre Šesto Аekić

1. Galerija LAURUS Lovran – “Mozaik” 25/06 – 08/07/2005;
2. Etnografski muzej Buje – “Mozaik” 09/07-23/07/2005;
3. Gradska knjižnica i čitaonica Pula – “Rukopis mora” 17/10 – 31/10/2005
4. Galerija ULU Grupa ’69 Zagreb – “Rukopis mora” 01/2006
5. Galerija grada Zaboka – „Rukopis mora“ 02/2006
6. Gradska knjižnica Ante Kovačića – Zaprešić 04/2006
7. Molinetto della Croda REFRONTOLO (Treviso) – Italia – “Incontro con il mosaico” 06/05 – 18/06/2006
8. STUDIO D’ARTE IL PONTE – Roma – Italia – “Incontro con il mosaico”; 25/09 – 01/10/2006
9. Comune di Campo Calabro – Reggio Calabria – Italia – “Incontro con il mosaico” 23/12/2006 – 06/01/2007
10. Galerija TIGOR Baredine Donje (Buje) – “Olive” 03/2007
11. ETK Galerija Ericsson Nikola Tesla Zagreb – “Olive” 04/2007
12. Legend Fest Pićan – 07/2007
13. Galerija Klub Izvor – 04/2008
14. Crkvica Svetog Dunata Kornić – “Rukopisi” 08/2008
15. Kaštel, Savičenta – “Rukopisi” 09/2008
16. Izložbeni prostor VOLKSBANK – Zagreb, 11 – 12 /2008
17. Galerija CEKAO Zagreb – „Kruženje mozaične čestice“ 12/2008 – 01/2009
18. Galerija TZ Fažana – „Kruženje mozaične čestice“ 06/2009
19. Crkvica Svetog Dunata Kornić – “Mozaik pod kožom” 08/2009
20. Galerija Višeslav Nin – “Olive” i „Kruženje mozaične čestice“ 08 /09 2009
21. Galerija crkve S. Petra starog i Andrije, Zadar 09/2010
22. Galerija Šalom, Hrvatsko-izraelsko društvo – “Olive” 12/2009-01/2010
23. Loža – Medulin 07/2010
24. Crkvica Svetog Dunata, Kornić 08/2010
25. GRISA „Kruženje mozaične čestice“, Vodnjan, 08/2011.

Hrvatska: Zagreb, Lovran, Buje, Novigrad, Rovinj, Fažana, Volosko, Rijeka, Kastav, Grožnjan, Rab, Ozalj, Split

Slovenija: Sečovlje, Piran, Maribor

Italija: Cordignano, Roma, Coseano, Palmanova, Pordenone, Tricesimo(UD), Udine, San Quirino, Mortegliano, Bari, Salerno, Gemona del Friuli, Perugia

Mikro razinu gradbenih elemenata kamenčića različitih veličina, omjera i boja, te makro razinu odabranog kadra/formata interpretiraju kružni oblici u međusobnoj penetraciji, savijanju, uvijanju, odvijanju, fragmentiranju čineći ili unutarnji kadar ili figurativne elemente koji sugeriraju stabla.

„Masline“  bile one skromne u plavom, svete ili sramežljive, naslovi su kompozicija koje su slobodne od uobičajenih značenja do granice prepoznatljivosti a povremenim izbijanjem kružnih oblika u prostor slobodne su i od plošnog kadra kojeg inače interpretiraju.

Jadranka Damjanov

– kritika za ANNUARIO D’ ARTE MODERNA “ARTISTI CONTEMPORANEI 2007”

POETSKO JEDINSTVO LIRSKOG IZRAŽAJA

Mozaik predstavlja jednu od klasičnih tehnika koje se kontinuirano koriste od antike do današnjih dana. Tehniku izučenu na poznatim istarskim, venecijanskim i rimskim spomenicima umjetnica dobro poznaje, no stvarajući ju obogaćuje u izraz koji se čini vrlo blizak i prilagođen njezinoj osobnosti.

Figurativne kompozicije upečatljivih boja sastavljene od osuvremenjenih kockica, ali i složenost slike vanjskog prostora, smjerovi mozaičkih poteza, sve to okuplja karakteristične atmosfere prirodnog i povijesnog ambijenta sjevernojadranskog poluotoka. Boje Bizanta utkane u umjetnost Ravenne, Venezie, Trsta, Poreča i Pule, predstavljaju čvrstu bazu i polazište za kreativno izražavanje tehnikom mozaika. Likovno doseže zavidnu razinu, koju pratimo kroz kontinuirani rad, uzastopce ju razvija i višestruko ponovo nudi široj publici na uvid čemu svjedoče mnoge primjećene izlagačke aktivnosti u Zagrebu, Istri i Italiji.

Sandra Šesto svojim stvaralačkim zanosom, prepoznatljivim ritmom i formama ispunjava prostor, simbolično ujedinjujući svoju vlastitu izražajnost i slikarsku atmosferu koja ju osobno određuje. Tesselle, polazišni elementi mozaika, dakle točke grade manje ili više pravilne linije koje svojim izvijanjem jasno u cjelini osvještavaju vrijedne forme.

Za koncept izložbe važno je naglasiti postojanje poetskog jedinstva koje dodatno pojačava prisutnost lirskog načina izražavanja.

Između povijesnog i suvremenog, prostora i boje, usklađenog ritma i zahtjevnog smjera kojeg određuje tema, umjetnica se opet iznova predstavlja sa uspjehom i osobnošću. Prava vrijednost oslikane forme uključuje jedinstvo izvanvremenske metamorfoze u sazrijevanju umjetničke osobnosti i prihvaćanje od strane publike. Aktivnošću Sandra Šesto hotimice pojednostavljuje a ujedno i obogaćuje izlaganje dajući na znanje i doprinoseći važnosti jedinstva i povezivanja umjetnosti i kulture, tj. tradicije.

Marino Baldini

izvorno na talijanskom jeziku, za kataloge koji su pratili izložbe u Refrontolu, Rimu i Reggio di Calabria, 2006.

NADMOĆNA IZRAŽAJNOST

Mozaik je upio možda najveće i najpotpunije likovno slikarsko nasljeđe u neograničenoj privlačnosti umjetničke nepokornosti. I to potpuno nesvjesno! Kao i sve drugo što nam postaje sudbinom, nastaje i dolazi nesvjesno.

To se dogodilo i mozaisticama, Sandri Šesto i Sonji Milotić-Šesto – riječ je o obiteljskoj školi ovog rijetkog likovnog izričaja. Tu na Krku prisutnog od davnina. Poznato je da se najraniji ostaci podnih mozaika nalaze bas u primorju. Iza jedne je takve poznate radionice ostao mozaik u gradu Krku iz 3.stoljeća kao dekorativni element terma.

Od vremena kad je podni mozaik čuvao u osnovi ideju skamenjenog tepiha, motivima uzetim sa tkanina, pa do danas, protekla su mnoga stoljeća! Mijenjao se stil i ukus mozaika, kompozicija postaje planski neodređena, stil apstraktan, potez ekspresivan.

Mozaistice Sonja i Sandra rade i prilagođuju svoje zamisli unutarnjoj suštini ove osebujne tehnike. Mozaik  se čini najviše javnom umjetnosti na području cijele likovnosti – ova umjetnost ima javni karakter, no, kako god gledali te uratke dobro je i potrebno vidjeti u njima senzibilnost pojedinca. Ovi su mozaici sklad, ljepota i – vitalnost. Nastaju igrom dvaju para ruku – vidim samo jedan. Obraćaju se našoj želji za stalnom promjenom. Uobličile su autorice te male kamene, staklene i keramičke predstave s velikim smislom za prirodnu ljepotu. Time smo natjerani u sivilu svakodnevne ravnodušnosti osjetiti izraz svojih zatomljenih osjećaja, onih koji bi bez umjetnosti bili prazni. Ljepota ovih mozaičnih oblika upotpunjena je zanimljivošću radnje u njima. Između kvadratića jednakih veličina i formata primjetan je vezivni materijal (kit, malter), negdje su ti rubovi i međuprostori jedva vidljivi, oblici nejednaki…Tako postavljeni posljedica su vrsne tehničke izvedbe. Zanimljiv je taj privid krupnozrnaste grube površine koji se sudara s glatkom vodenkastom. Poznato je da izradi mozaika prethode detaljno iscrtani i bojama obilježeni dijelovi. Mozaik traži preciznost koju su mozaistice u potpunost postigle. No, ona nije cilj! Suprotnost je namjera najizraženija u njihovim slikama. Čas teže za dekorativnošću, čas za ilustrativnom figuralnošću i za apstraktnom stilizacijom. One nisu zaboravile suštinu! Suština je sklad (glagoljičkih slova) i figuracija s gotovo naturalističkim ciljem – da se pojača „realizam“ predmeta i eliminira nesigurnost upotrebe kontrasta. Ove su slike strukture, „otjelovljenje“ prostora i vremena. Pripazimo na boju koja je jedna od najrječitijih sastavnica! Radi se, dakako, o ograničenim izboru boje s obzirom na tehniku. Kao da je pred nama nekoliko osnovnih boja, plus crna – a to je boja koja jako privlači. I bijela je takva. Obje su ovdje u potpunosti jako dobro rješenje. Sve što znamo o bojama u primjeni mozaika ne može se do kraja izraziti. Kod mozaika je drugi smisao. Te sićušne točkice miješaju se tek u našem oku. To svojevrsno optičko miješanje nudi nam metaforičke poruke. U tome su autorice vrsne majstorice.

Prirediti ovu izložbu baš na Krku, prava je poruka! Možda je tako i s istarskim izložbama – jer te „male parcele“ i dinamika njihova rasporeda pogled su na krčke drmune kojima je bosonogi puk hodao od davnina i – glagoljao. Ritmom hoda i pogleda na zemlju živi…… az, buki, vjedje, glagolju, dobro, jest, živjete, zjelo, zemlja…

Tko poznaje taracane pute krčkih kaštela i njihovo obilježavanje (posebice Vrbnik), ostat će iznenađen sličnošću s mozaicima gospođa Šesto. Učiti od prirode – od zemlje, kamena i neba – nepresušni je izvor nadahnuća!

Glagoljijca živi na Krku i danas. Na starim je zvonicima, nadvratnicima, ali i na novijim nadgrobnim pločama, odjeći, etiketama… Ovaj otok iznimne ljepote i zanimljivosti poznat je po brojnim svojim osobitostima. Mnogi (površni) sjetit će se divnih plaža…sira…žlahtine…šetnica…no, Krk je prije svega poznat po knjizi. Ovi mozaici nastaju u tišini, žive sami sa svojim smislom za red u plimi pojava i iskustava. Tako nastajahu i glagoljski misali, brevijari, statuti šireći se u određenom vremenu i živeći do danas. Autorice su bile očito potaknute tim strujanjem glagoljaštva i njegovim odrazom danas. Njihova „školska ploča“ čeka učenike koji postavljaju pitanje i učitelja koji odgovara – u stilu starih lucidara koji su obrazovali naraštaje. Slova su pisana prema svim pravilima – teže svečanom dojmu, okomite linije deblje, vodoravne tanje. Nisu mogle izbjeći (niti su to željele) „ilustracije„ koje su osobito u inicijalima. Posebnim kolorističkim vidom, oblikom i kompozicijom svojstvenom srednjovjekovnim minijaturistima autorice unutar glagoljskih slova stavljaju jedno od krilatih bića iz Apokalipse. Jednom je orao raširenim krila, okrenute glave udesno kao u brevijaru Vida Omišljanina, dok je drugdje skupljenih krila i malog, neproporcionalnog tijela tipičnog za srednjovjekovnu likovnost. Aureola dakako otkriva da je to Ivan Evanđelist. Čvrsto zatvoreni motivi progovaraju oblikom i „lokalnom “ bojom starih glagoljskih knjiga.

Od izrazito helenističkih mozaika (Pula, Krk) i monumentalnih Porečkih (Eufrazijeva bazilika) da danas, mozaik je vrlo vješto sklopljen dekorativni okvir. Pod prstima mozaistica Šesto na nekim se mjestima očituje čvrsta stilizacija, a negdje je kompozicija sa slabim okvirom, rasplinutih uzoraka i gotovo raskošnih boja.

Dale su one jedan svoj određeni ritam predstavljen simbolima i asocijacijama. Nisu izgubile ono što je najbitnije – jedinstvo temeljeno na formulama deskripcije i višebojnosti. Rezultat su ove „stoljećima“  svježe slike izložene u jedinstvenom prostoru krčkog Dunata.

Milena Žic

o petnaestoj obljetnici krčke škole glagoljice na Korniću, za izložbu i radionicu na St Dunatu, 2008.

MOZAICI SANDRE ŠESTO

U čemu je tajna uzbudljivosti mozaika najnovijeg ciklusa Sandre Šesto?

Nekoliko je razloga. Prvi proizlazi iz osnovnog oblika mozaične čestice. Ona nije standardizirana. Mozaik je komponiran s dijelovima keramičkih pločica kod kojih niti jedan dio nije isti, niti to pokušava biti. Tako se stvara mozaična mreža ili raster koji je blizak slobodnom crtežu. Unutar te slobodno komponirane mreže uklapaju se dijelovi  kvadratičnog «reda», oni koji održavaju vezu s našim poimanjem starorimskog mozaika. Dakle, autorica je na formalnoj razini ostvarila kompoziciju svojevrsnog kontrapunkta postmodernističkog predznaka.

Za puni doživljaj ritma ovih mozaika veliku ulogu ima boja i njezini tonovi. Koloristička kompozicija Sandre Šesto zasebna je igra: poput refleksa na malim valićima podignutim kratkotrajnim lahorom u moru koje se valja dugim valovima juga. Ono što je bizantski mozaik postizao pozlatama i detaljima bijeline (svijetlih dijelova haljina na figurama, na primjer) to autorica postiže na oblikovno konceptualnoj razini. Naša je asocijacija inteligentno stimuliana (manipulirana) potpuno novim odnosima u kojima (predmetni) motiv nema svoje mjesto. Slijedom predodžbi pomišljamo na aure svetaca, na ljepote friza carice Teodore i njezine pratnje, ili bilo kojeg mozaičnog rješenja u crkvama koje tisućljetno zadivljuju svijet poput Eufrazijeve bazilike, ili San Vitala u Ravenni. Naglašene strukturalne ljepote ovi mozaici s jedne strane sadrže slobodu i asimetričnost modernosti, dok s druge, kao u nekom izvrnutom zrcalu, naziremo u ponuđenim fraktalima baštinu.

A tu se otvaraju vrata nepreglednih mogućnosti. Ovom izložbom Sandra Šesto upravo ih je otškrinula. Poželimo joj izvedbu u nekom prikladnom interijeru.

Branka Hlevnjak

Za katalog izložbe „Kruženje mozaične čestice“, Galerija CeKaO, Zagreb, 2008.

• EX TEMPORE Novigrad 2005
• “I giorni di Palma” Palmanova 2005
• “Oleum olivarum” Krasica 2006
• 2. nagrada “Bore starog mandraća” Lovran 2006
• I S T R A R T Buje 2006
• Likovni EX TEMPORE Kraj 2006
• „Pittura per la Pace“, Zagreb-Udine-Pordenone-Palmanova 2006/07
• “Oleum olivarum” Krasica 2007
• “Oleum olivarum” Krasica 2008
• “Openrivart” Fažana 2008